Svijest i Nesvjesno

surrealismexcerptU analitičkoj psihologiji, velika se pažnja pridaje tumačenju Nesvjesnog dijela osobnosti, posebno zato što Nesvjesno pokazuje sadržaje koji su potpuno različiti od sadržaja Svijesti. Očiti primjer je u tome što su sadržaji neke neuroze ljudima razumljivi, ali sadržaji psihoze nisu.

Nesvjesno posjeduje veliki postotak autonomije a počinje tamo gdje nastaju emocije. Emocije su instinktivne, nehotične reakcije koje elementarnim izljevima ometaju racionalni poredak Svijesti. Svi smo se suočili s afektima koji se događaju mimo naše volje. U afektu se pojavljuje strana crta karaktera ili nehotice “provale” skriveni sadržaji. Što je afekt snažniji, to se više bliži bolesnom stanju tj. stanju gdje su autonomni i nesvjesni sadržaji gurnuli u stranu Ja – svijest. Nesvjesno je stvarnost in potentia, misao koju ćemo misliti, djelo koje ćemo izvršiti, čak sudbina na koju ćemo se sutra žaliti, nalaze se već nesvjesno u danas. Mi mislimo u vremenskim tokovima godina ili pak desetljeća, ali Nesvjesno misli i živi u vremenskim tokovima od tisuću godina. Kada nam se dogodi nešto novo, većinom to bude neka jako stara priča. Samo Ja – Svijest ima uvijek novi početak i rani kraj, Nesvjesno je beskrajno staro i ima mogućnost da uraste u daleku budućnost.

Kaže se da svjesna psiha mora biti u ravnoteži s Nesvjesnim. Opasnost za psihu sastoji se uglavnom od ugrožavanja Svijesti, nesvjesnim sadržajima a to je svojevrsno potiskivanje Svijesti. Jung je rekao da je Nesvjesno majka Svijesti. Nesvjesni utjecaji ponekad su istinitiji i pametniji od svjesnog mišljenja. Nesvjesni motivi češće nadvladaju svjesne odluke, upravo tamo gdje se radi o glavnim pitanjima života, pa možemo reći da individualna sudbina jako ovisi o nesvjesnim faktorima. Naime, nesvjesno također manifestira neke tragove osobnosti fragmentarnog karaktera.

Nesvjesno u sebi sadrži figuru Sjene, te Anime (kod muškaraca) i Animusa (kod žena). Oni se svjesno ne mogu prepoznati izuzev u projekciji na odgovarajuće osobe ili se kao takvi personificirani pojavljuju u snovima ili književnim djelima npr. u Goetheovom Faustu kao odnos između doktora Fausta i Mefistofelesa. Figura Sjene personificira sve što subjekt ne priznaje npr. inferiorne crte karaktera i ostale Svijesti nepomirljive elemente. Anima i Animus žive u svijetu potpuno različitom od vanjskog, gdje vrijeme drugačije protječe, gdje rođenje i smrt individue malo znače.

Indijski yogiji Nesvjesno nazivaju “Univerzalna svijest”, a u njihovom stanju ekstaze Nesvjesno je “progutalo” Ja – svijest. Nesvjesno predstavlja život i taj se život okreće protiv nas ako se potiskuje kao što je slučaj kod različitih vrsta neuroza. Zato se javlja potreba harmonizacije svjesnih i nesvjesnih datosti. Ono se odvija putem simbola, čije poznavanje omogućuje sjedinjenje svjesnih i nesvjesnih sadržaja. Iz ovog ujedinjenja nastaju nove situacije ili stanja svijesti i to se se zove “transcendentalna funkcija”.

Zanimljivo je spomenuti kako je čitava astrologija simbolična, te putem njih omogućuje otkrivanje svjesnih i nesvjesnih elemenata kao i provirivanje u određene sadržaje budućnosti.

Projekcija kompleksa na druge osobe

Sada dolazimo do izuzetno važne teme a to je projekcija vlastitih kompleksa na druge ljude. To je jedan, usudio bih se reći od glavnih čimbenika koji može pokvariti naše odnose.

Kompleksi kada postanu konstelirani mogu se manifestirati u dva smjera. Prvo kroz osobne snove i fantazije. Zbog toga se jungova analitička psihologija posebno bavi analizom snova i osobnih fantazija. Drugi način konsteliranja kompleksa je na druge ljude, na koje projiciramo vlastite komplekse. No, prvo moramo razmotriti što zapravo projekcija znači. Projekcija je kada nešto što se tiče nas pripisujemo nekom drugome (često s ciljem da se toga nesvjesno oslobodimo). Npr. “Izgledaš mi uzrujano večeras”, ova izjava možda skriva našu vlastitu nervozu i nelagodu ili “Siguran sam da ćeš reći upravo to …….”. Tako drugima često pripisujemo naša vlastita emocionalna stanja, želje i strahove a da toga nismo niti svjesni. Ipak, zdrava projekcija nam omogućava da razumijemo drugu osobu, da predvidimo njeno ponašanje i da obogatimo odnose s drugima npr. “Pokloniću joj ovo, mislim da će je to razveseliti”.

Lijepi primjer projekcije vlastitog kompleksa manje vrijednosti može biti: “izgledaš mi danas tako jadno i umorno”. Naravno ako se ovaj kompleks stalno projicira na druge ljude on će vremenom pokvariti naše odnose, donijeti nesporazume, uzajamne loše emocije itd.

Često se konstelirani kompleks aktivira kroz situaciju stare životne teme s poznatom izrekom “meni se to uvijek događa”. Osobno sam tijekom svoje prakse radio s osobama koje npr. ulaze iz jedne za njih nepovoljne ljubavne veze u drugu, sa sličnim obrascima ponašanja, sa sličnim problemima koje uočavaju u ponašanju između sebe i partnera. Ili, stalno ponavljanje mobinga na poslu, čak i kroz dva ili tri nova radna mjesta. U osnovi to je konstelacija uvijek istoga kompleksa uz osnovni afekt, poput bijesa ili straha tj. uz prisutnost pretjeranih reakcija i emocija na određenu životnu situaciju. Budući da kompleks zasjenjuje našu svjesnu prosudbu ili našu svijest – to je nešto što ne možemo kontrolirati putem našeg ega ili volje. Kao posljedica se može javiti i osjećaj vlastitog srama. Jung je govorio da što je kompleks veći to je utjecaj naše volje manji. Svaki kompleks se u kraćem ili u dužem vremenskom roku potisne u nesvjesno, ali ako se ne rješava tada uz prisustvo adekvatne asocijacije ponovno bude doveden u svjesno, a mi ga prepoznajemo ili u drugim ljudima ili u svojim vlastitim sumnjama, nezadovoljstvima ili strahovima!

Erupcija kompleksa

Erupcija kompleksa se događa kada kompleksi iz područja nesvjesnog izbiju u svijest te na taj način zaposjednu funkciju Ega. Slikovito to možemo predstaviti u obliku vulkana. Naši kompleksi npr. kompleks manje vrijednosti, kompleks autoriteta, kompleks ljubavnog odnosa, roditelja itd. leže prikriveni u nesvjesnom tj. u unutrašnjosti vulkana. Oni postaju probuđeni ili konstelirani uz pomoć asocojacija iz naše okoline. Recimo imamo situacija da nam šef na poslu kaže kako se moramo više potruditi ili da nešto nismo dobro napravili. Tada, odjednom postanemo preplavljeni negativnim emocijama, ljutnjom, bijesom, nezadovoljstvom, potrebom za promjenom posla, nervozom itd. Možemo reći da su naši kompleksi eruptirali i zaposjeli naše svjesno razmišljanje što se može manifestirati u obliku dekoncentracije, činjenja grešaka, smušenosti, plača, želje da nešto bacimo ili udarimo itd. Kompleksi su “erupcijom” pokazali svoju snagu i na neki način postali vidljivi ali možda neosvješteni, pogotovo u situaciji kada krivimo šefa za svoje emotivno stanje.

Često imamo situacije kada konstelirani kompleksi preuzmu našu ego  – svijest, koja bude obmanuta nesvjesnim sadržajima te se javlja “acting out” ili odigravanje. Tada ljudi postanu nesvjesni o tome što se odigrava, i često govore da su jednostavno “tako raspoloženi”.

Ipak, kompleksi nužno ne predstavljaju inferiornost pojedinca, već ukazuju na neobjedinjeno, neasimilirano, konfliktno, o prepreci ali možda i o poticaju za veća ostvarenja, na nove migućnosti koje vode uspjehu. Zato komplekse možemo svrstati u zdrave komplekse i u bolesne. Zdravi kompleksi predstavljaju motivaciji za daljnji razvoj na putu individuacije a bolesni kompleksi ukazuju na nemogućnost svijesti da se s njima izbori. U svakom slučaju kompleksi su “čvorišta” duševnog života, s njihov nedostatak dovodi do zastoja duševne aktivnosti. Dokle god posjedujemo komplekse mi u sebi imamo “nedovršene stvari” ili slabe točke koje moramo riješiti i preobraziti.

Struktura Kompleksa

Za komplekse se kaže da se sastoje od jezge i od konsteliranih asocijacija. Jezgra kompleksa sastoji se od predstave ili psihičkog traga izvorne traume  te od pripadajućeg arhetipa. Objasnimo ovo na primjeru: Osoba je imala u djetinjstvu bolno iskustvo s majkom, recimo da je bila fizički kažnjavana. Znači prvo imamo kolektivni arhetip majke kao temelj nastanka kompleksa te bolno psihičko iskustvo majke – to je jezgro kompleksa. Dotični kompleks će vremenom rasti kroz konstelirane asocijacije npr. pomisao na majku, razgovor s majkom, slušanje o tuđim odnosima s majkom, potom kroz ženske osobe, kroz djevojku, bračnu partnericu itd. Tako da mreža asocijacija vremenom sve više raste i širi se.

Da bi kompleks nastao on obavezno mora imati pripadajući arhetip, te traumu kao nosioca emocija. Sa energetskog stanovišta, svaki kompleks u sebi zarobljava veću ili manju količinu psihičke energije te s vremenom postaje čvrsta, zamrznuta energetska struktura. Rad na kompleksima vrši se putem psihoterapije u kojoj se u koplempleks recimo majke “ugrađuje” novi psihički  materijal koji će omogučiti da osoba stekne povoljniju sliku majke. Također, oslobađa se i unutar kompleksa zarobljena energija koja nam ovako oslobođena može poslužiiti kao pomoć u procesu individuacije, samospoznaje kao i za kreativniji način života.

Kompleksi 1

C.G. Jung zaslužan je što je u pshihološki riječnik uveo pojam kompleksa. Za komplekse općenito možemo reći da predstavljaju nesvjesne sadržaje koji su odgovorni za poremećaj svijesti. Kompleksi se uočavaju putem konstelacija kompleksa a to je stvaranje psihološki nabijenog trenutka u kojem je naša svijest uznemirena određenim kompleksom. To je onaj trenutak kada možemo reći da nas je netko “dirnuo u žicu” ili “udario tamo gdje smo najslabiji”.

Primjer konsteliranog kompleksa putem svakodnevne sitaucije:Žena koja ima problema u svojoj ljubavnoj vezi ili odnosu susreće  u gradu prijateljicu s kojom se neko vrijeme nije čula. Prijateljica joj kaže kako je nedavno ušla u prekrasnu emotivnu vezu s jednim zgodnim i ljubaznim muškarcem. Nakon te izjave žena se odjednom počinje osjećati potišteno, nezadovoljno, povrijeđeno. Zašto je to tako? U ovom slučaju došlo je do asocijacije ženinog kompleksa “ljubavnog odnosa” i isplivale su njezini problemi i nezadovoljstva. Sa stanovišta jungove psihologije možemo reći da je žena postala konstelirana osoba, koja je zauzela položaj s kojeg će reagirati na određen način. Možda kroz trenutno javljanje anksioznosti a kasnije možda kroz gubitak kontrole nad emocijama i ponašanjem.

Naime, Ja – Ego gubi kontrolu kada se kompleks aktivira, te se oslobađa emotivna energija. Kompleksi posjeduju vlastitu specifičnu energiju koja se manifestira kao potencijal za osjećanja i postupke. Jung je vrlo rano u svojoj praksi razvio “test asocijacija” koji se koristi za otkrivanje kompleksa. Test se sastoji od stotinjak riječi – pojmova npr. udarac, dijete, ljubav, otac, zaštita itd. Osoba na  zadane pojmove primjenjuje slobodne asocijacije  a prilikom javljanja idiosinkratskih odgovora  tj. asocijacija u obliku rime, besmislenih riječi, neuobičajenih asocijacija, zbunjenosti, vrpoljenja i slč. za koje možemo reći da predstavljaju znakove poremećaja svijesti tj.  komplekse povazane uz zadani pojam. Pokazatelji kompleksa su svojevrsni znaci uznemirenosti koji na bilo koji način remete uobičajeni tok svijesti.

Komplekse možemo svrstati u nekoliko vrsta. Postoje osobni kompleksi s kojima se u terapijskom radu najviše bavimo, generacijski npr. rat koji je stvorio niz kompleksa u određenoj generaciji ljudi, društveni kompleksi, porodični komplesi koji također igraju jako značajnu ulogu a nastaju od zajedničkih traumi koje dovode do zajedničkih kompleksa unutar jedne porodice.

Za komplekse kažemo da su svojevrsna predstava ili imago jer pripadaju isključivo subjektivnom, psihološkom svijetu a konstruirani su kao ljudski instinkti. Npr. pojava straha kada se susretnemo s nečim što nas potencijalno može ugroziti; javlja se naglo i sa određenom snagom kao što se javlja i svojevrsni kompleks kada se iz nesvjesnog pojavi u svijesti. Predstave kompleksa posjeduju unutarnju koherentnost te se ponašaju kao animirano strano tijelo u sferi naše svijesti. Kompleks je stabilan i traje u vremenu. Predstavi kompleksa možemo dati i određenu formu npr. kao kocka, valjak, kugla i slč.

Također,  sami možemo uočiti određene komplekse kroz ponavljanje istih obrazaca emotivnih reakcija i njihovih pražnjenja, ponavljanje istih grešaka, donošenje istih nesretnih izbora. Npr. uvijek se zaljubimo i  uđemo u odnos s pogrešnom osobom, koja predstavlja projekciju našeg oca ili majke i slč. Kompleksi se mogu uočiti i kroz snove jer su snovi djelomično sastavljeni od kompleksa. Pomoću jungove analize snova možemo prepoznati obrasce, ponavljanja, predstave i teme kompleksa.

Sa kompleksima se radi tijekom psihoterapije koja putem analize otkriva komplekse i izlaže ih Egu koji ih osvještava. Komplekse možemo značajno umanjiti ali oni nikada u potpunosti nemogu “nestati”. Napredak se može uočiti kada uznemirenje koje je aktivirano kroz konstelirani kompleks kraće traje te dolazi do bržeg emocionalnog oporavka (što ukazuje ja pojačanu snagu Ja- Ega).

Od pojave kompleksa se u svakodnevnom životu teško branimo jer oni oduzimaju energiju svijesnome dijelu naše osobnosti. Ipak, neke osobe se od njih mogu obraniti (blokirati konstalaciju kompleksa) putem snažne volje ili putem verbalno – motoričkih sposobnosti, posebno u situacijama koje su u interesu prilagođavanja ili opstanka. Npr. prilikom intervjua za novi posao ili kod diplomatskih pregovora. 

Svijest i simboli

Astrologija je govor simbola. Planeti i znakovi simbolički predstavljaju skrivene snage prisutne u nama. Možemo se zapitati: “Kako se mi odnosimo prema simbolima?

Odgovor na ovo pitanje Jung je dao u svojim “Sabranim djelima”. Postoje dva međusobno povezana načina: vođenjem simboličkog života i putem svijesti. Jung o potrebi za simboličkim životom kaže:

“Mi imamo simbolički život. Gdje bismo mogli živjeti simbolički? Nigdje, osim kroz sudjelovanje u životnim obredima. Ali od mnogih ljudi, tko doista sudjeluje u životnim obredima? Samo nekolicina…..

Imati li u svojoj kući kutak u kojem obavljate obrede, poput onih u Indiji? Čak i najskromnija kuća ima dio odijeljen barem zavjesom, gdje članovi kućanstva mogu voditi simbolički život, gdje mogu položiti svoje zavjete ili meditirati. Mi to nemamo. Mi nemamo takav kutak……

Samo simbolički život može izraziti potrebe duše – pazite, dnevne potrebe duše! I zato što nemaju takvu stvar, ljudi nemogu nikada iskoračiti iz ovog žrvnja – tog groznog banalnog života koji melje i u kojem nisu “ništa više od….. i to je razlog zašto su ljudi neurotični….Život je previše racionalan, nema simboličkog postojanja u kojem sam nešto drugo, u kojem ispunjavam svoju ulogu, kao glumac u božanskoj drami života”.

 

Jung je nadalje primjetio: “Kada intelekt ne služi simboličkom životu on postaje vrag. Čini nas neurotičnim”. To je dia – bolos efekt identifikacije s egom. Ipak, mi trebamo ego, on je instrument svijesti, tako smo uhvaćeni u bolnu zamku paradoksa. Za izljećenje možemo se poslužiti simbolom. Koristeći svijest možemo postati svjesni potrebe da vodimo drugi život, unutar ovoga. Kako? Pozivajući Božanskog gosta ili Jastvo da sudjeluje u našim svakodnevnim situacijama. Ipak, Božanski gost se užasno  dosađuje jer je izostavljen iz svih zabavnih događanja i poziva se samo na blagdane ili u trenucima boli i krize. Izbor je naš – možemo ga pozvati ili  isključiti.

Sufiji govore da je simbol teofanija Apsolutnog u relativnom. Mi ne možemo izmisliti simbole, već im samo dopustiti da nas transformiraju. Ego živi kvantitativni život; simbol nas povezuje sa kvalitativnim životom i može prožeti značenjem i najjednostavnije stvari.

Možda problem leži u načinu djelovanja svijesti. Da bi um mogao shvatiti tijek stvarnosti, čini se da na trenutak mora zaustaviti film, a dok promatra sliku, život i dalje teče. To je situacija u kojoj nema pobjednika, vjerojatno jedan od razloga zašto u Upanišadama piše: “Um je ubojica stvarnosti”. Mogli bismo reći da je stvarnost ono što se zbiva, dok smo mi zauzeti mislima da je to nešto sasvim drugo.

Svijest uzimamo zdravo za gotovo, znamo ju čak odbaciti uzimanjem droge i alkohola. Bezobzirno se ponašamo prema činjenici da naše kolektivno nesvjesno može predstavljati tu božansku svrhu ljudskog roda u evolucijskom obrascu stvari, o čemu su govorili Jung i Teilhard de Chardin. Svijest jača evolucijom ljudske vrste. Svijest i Nesvjesno su blisko povezani. Proces individuacije nas upućuje na osvješćivanje simbola. Polovica simbola je poznata i nalazi se iznad površine svjesnog uma, a druga polovica je skrivena i nepoznata. Da bismo stekli uvid potrebna je tišina , strpljenje i pozornost.

To se odnosi i na simbole koje koristimo u astrologiji. Oni su simboli mudrosti. Oni ukazuju na procese unutar nas samih koji nam omogućavaju bolje razumjeti one izvan nas. Astrološki simboli su se prenosili kroz razna doba, mijenjali nacionalnosti, riječi, jezike i granice vremena i prostora. Čekali su da ih ugledamo “pri tom unutrašnjem svjetlu kojeg je Bog od početka ugradio u čitavu prirodu i u naša srca” kako je rekao Paracelzus.

Sunce – kralj, Mjesec – kraljica

Sunce i Mjesec predstavljaju “kraljevski par”. Njihov je hierogamos ili sveti brak, mysterium coniunctionis (mistično sjedinjenje) o kojem je Jung pisao: veliko jedinstvo suprotnosti na kojem leži psiha. Ne pobjeda jednoga nad drugim, nego uravnoteženo prihvaćanje oba polariteta. On je smatrao da su religije previše naglašavale dobro negiranjem zla. Zlo ne odlazi, ono se samo spušta u Nesvjesno da bi se zatim projiciralo na druge, uzrokujući sve vrste problema. No, zlo ne možemo zaključati u Nesvjesno. To neće ići. Trebali bismo osvjestiti i preobraziti naše osobne “vragove” – Sjene, radije nego da ih otjeramo. Jung je rekao da samo radom na vlastitim Sjenama možemo iscrpsti malo po malo kolektivnu Sjenu koja visi nad svijetom, prijeteći uništenjem.

Postoji puno simbola kraljevskog para: kralj i kraljica, zlato i srebro, ida i pingala, Šiva i Šakti, Keter i Malkut. Ovaj kraljevski par Sunca i Mjeseca trebamo razlikovati od para Marsa i Venere – “ljubavnika” ili “princa i princeze” već samim time što predstavljaju uzvišeni psihološi proces. Taj kraljevski par ukazuje na ljubav i žudnju između Jastva i ega. Ego žudi za Jastvom, Nutarnjim Kristom, Atmanom, Duhom, a već sama ta žudnja je pokazatelj čuda izravnog doživljaja Boga kao Duha u nama. Jastvo također želi da ga njegova ljudska inkarnacija prizna i prihvati, a to se odigrava u božanskoj drami potencijalnog odbacivanja i razapinjanja Jastva kroz strasti naših života. Borimo se tako snažno da steknemo ego, ali ako se onda poistovjetimo s njim, zaboravljamo Jastvo te ga odbacujemo u neznanju ili ponosu, sve dok patnja ne postane nepodnošljiva. Konačno postajemo dovoljno ponizni da čujemo glas u nama koji je oduvijek bio tu. Ili iz dubokog očaja vapimo za pomoći.

Jung je smatrao da je zadaća analize voditi pacijenta do toga da on ili ona može poćeti slušati taj glas. Jung je naglasio duhovnu dimenziju te zadaće, kako za terapeuta tako i za pacijenta.

Dio procesa, nažalost, podrazumijeva svakodnevni život s demonom dvojbe, koji šapće: “Ja sam duh koji uvijek poriče”. Saturn može biti gospodar “jutra poslije”. Odatle potječe i zenovska mudrost:

“Prije prosvjetljenja, sijeci drva i grabi vodu, nakon prosvjetljenja, sijeci drva i grabi vodu. Prvo je planina tamo, zatim je planina nestala, potom je planina opet tamo”.

Ovi stihovi upozoravaju uvijek i nanovo na potrebu prizemljivanja svakog “duhovnog” iskustva u samu “banalnost” svakodnevnog života. I onda se naravno pitamo da li je to iskustvo bilo stvarno??

Mjesec, arhetip žene

Ako Sunce daje život i simbolično je povezano s duhovnom dimenzijom, Mjesec je povezan s manifestacijom Duha. On se na razne načine bavi praktičnim izrazom svjetovnih stvari: sadnjom, rastom, kuhanjem, pranjem, radom – “običnim” stvarima svakodnevnog života. Jednom mjesečno Mjesec prolazi kroz svaki zodijački znak i tvori sve aspekte u natalnoj karti. On predstavlja našu “psihološku domaću zadaću”, učenje i primjenjivanje. No, u pretpovijesno doba on je bio kozmički sat po kojem su se mjerile sve stvari.

Prema određenim autorima Sunce predstavlja muški ego, a Mjesec ženski ego. Naime, muška vjera u ego i u svijest, ženi je strana; u stvari, čini im se ponešto apsurdnom i djetinjastom. Iz toga potječe duboki skepticizam i vrsta nezainteresiranosti pomoću koje žene obično reagiraju prema patrijahalnoj svijesti i muškom mentalnom svijetu. Muškost je spojena s egom i svijesti; to je namjerno prekinuta veza s prirodom i sudbinom u kojoj je ženska, matrijahalna svijest duboko ukorijenjena. Muški, patrijahalni naglasak na ego, na volju i slobodu, suprotstavlja se iskustvu “potencijala i moći” nesvjesnog (Mjesec) i sudbinskog, načina na koji iskustvo ovisi o “ne – egu”.

Mjesec nema samo mušku manifestaciju kao središte duhovnog svijeta matrijahalne svijesti , on ima i žensku manifestaciju kao najviši oblik ženskog duhovnog jastva, kao Sophia, kao mudrost. Mudrost je ta koja se odnosi na neraskidivo i paradoksalno jedinstvo života i smrti, prirode i duha, vremenskih zakona i sudbine, rasta, smrti i prevladavanja smrti. Ovaj lik ženske mudrosti ne slaže se s apstraktnim, nepovezanim principom zakona po kojem mrtve zvijezde ili atomi lutaju praznim prostorom. Mudrost je ta koja je vezana i ostaje vezana za zemlju, za organski rast i drevna iskustva prethodnika. To je mudrost nesvjesnog, instinkata, života i odnosa. Zbog toga je svijest žene mudrost zemlje.

U kasnijim razdobljima razvoja, kada je patrijahalno ispunilo svoju svrhu ili otišlo u apsurdne daljine, gubeći vezu s Majkom Zemljom, individuacija izvodi preokret. Tada se patrijahalna sunčeva svijest ponovno sjedinjuje s ranijom, temeljnijom fazom i s matrijahalnom sviješću, s njenim središnjim simbolom, Mjesecom, te se uzdiže iz dubine, prožeta obnavljajućom snagom prvih voda (nesvjesnog), kako bi proslavila drevni hijerogamos (sveti brak) Mjeseca i Sunca (ženskog i muškog principa) na novoj i višoj razini, razini ljudske psihe.

Položaj Mjeseca u natalnoj karti a posebno u vedskoj astrologiji – jyotishu ima naglašenu važnost jer vlada s umom kao i sa područjem nesvjesnog, područja u kojem se kriju naši karmički izazovi. Mjesec će u horoskopu biti modificiran položajem u znaku i kući, a jaki utjecaj na njega imati će planetarni aspekti, odnosno društvo s kojim se druži, jer se poput mlijeka (povezanost mlijeka, putem majke, žene s Mjesecom), oblikuje prema posudi i preuzima okus svojih susjeda.

Ako želimo vidjeti kako je osoba sklona reagirati, potrebno je razmotriti položaj Mjeseca u natalnoj karti. Za mjesec u Ovnu to će biti “Što trebam raditi?, Za Djevicu “Što to znači?, Za Vagu “Da li je to uredu”?, Za Škorpiona “Što se stvarno zbiva”?.To je uvelike pojednostavljeno, ali ipak opisuje stav koji osoba zauzima u životu, način na koji iskustvo pronalazi put ka psihi.

Psihološki interpretirano, Mjesec je sretan u mijenjanju, rađanju i donošenju, a najsretniji je dajući život.

Mjesec je loše smješten u znaku Škorpiona a također i u znaku Jarca. Mjesec u Jarcu je Perzefona u podzemnom svijetu, žena koja silazi u podzemni svijet kako bi patila ali također otkrila tajnu života i smrti. Mjesec u Škorpionu posjeduje sumnje u sve motive uključujući vlastite. Mora iskusiti tamnu stranu prije nego može prihvatiti svjetlo. Ukorijenjen je u tragični pogled na život i ne može lako prihvatiti sreću bez krivnje. Potrebno je naglasiti da takozvani negativni aspekti nisu uvijek tako loši; često nude novi i potpuniji pogled!

Za tumačenje horoskopa prema jungovoj psihologiji kao i za psihoterapijski rad, možete me kontaktirati na piskur.mario@gmail.com

Odnos Saturna i Mjeseca

Govoreći psihološki, Saturn simbolizira proces koji vodi do spoznaje “ja jesam”. To ipak ne mora biti tako jednostavna spoznaja kao što se mnogima može činiti. Zato moderni psiholozi govore o “ja kompleksu”, definirano kao: “Kompleks predodžbi koje stvaraju središte našeg polja svijesti”.

Unutar polja svijesti teče život; drugim riječima događaju se promjene, energija se oslobađa u akcijama i reakcijama. Ta psihička energija koja je sadržana i djeluje u polju svijesti (unutar granica našega Ega, koje simbolički predstavlja Saturn) astrološki je predstavljena Mjesecom. Mjesec je onaj dio Sunca koji je ograđen Saturnom – ako se astronomski može dozvoliti tako neobična rečenica. To je taj dio životne energije potpunog bića, kojega smo svjesni kao sebe, kao svjesnog Ega koji postoji. Saturn ukazuje na apstraktnu strukturu tog Ega. Mjesec ulijeva psihičku energiju u tu strukturu, a rezultat je svjesni entitet, određeni živući entitet. Odnos Saturn – Mjesec je zato odnos forme prema energiji. Forma oblikuje energiju, iako postoji duboka recipročna akcija.

Interesantno je da Saturn vlada Jarcem, a Mjesec vlada Rakom. Ta su dva znaka u opoziciji jedan s drugim i zato su uključeni u recipročnu akciju. Saturn nadgleda, metaforički rečeno, da li je “životni zadatak” obavljen ili bar zapamćen, te ispunjavamo li našu psihološku domaću zadaću (dom – Mjesec, rad – Saturn). To se ponekad naziva karma, ali je više ono što sama riječ podrazumijeva: zakon uzroka i posljedice.

Često smo uvjereni da za naše nesreće treba kriviti “vanjski” svijet ili ljude iz tog svijeta. Saturn je uvijek uključen u projekciju naše Sjene, ali iza scenarija koji se čini okrutnim, uvijek leži pouka. Jednom kada savladamo životnu lekciju pruža nam se stalna prilika da se dokazujemo u vanjskom životu. Jedino smo se tada oslobodili te lekcije, a život nam donosi slijedeću.

Ipak “stari vrag” Saturn ustvari samo odražava Duh Sunca. Kad napokon skine masku, iza nje se pojavljuje Mudri starac ili Mudra starica. To je gorki lijek koji liječi. U Saturnu je puno iskrene poniznosti.

Sljedeće mjesto susreta Mjesec i Saturna je u predodžbi jajeta. Proces stvaranja ljuske (kalcijem vlada Saturn) je proces zaštite kroz ograničavanje. To je njegova pozitivna svrha. S druge strane ako se ljuska ne žrtvuje u pravom trenutku, neizlegnuti novi život podleći će kao da je u grobu. To je snažna simbolička slika ljudi koji su paralizirani ljuskom straha (Saturn) i koji se ne žele izleći, čak ako to znači teturati neko vrijeme na nesigurnim nogama.

Bikovi i Djevice se često opiru izlasku iz jajeta. Bik se drži statusa quo i izdržati će gotovo sve, samo da se ne mora mijenjati. Djevica čeka da se izlegne “savršeno” za što će većina reći da je nemoguće.

Za tumačenje horoskopa prema jungovoj psihologiji kao i za psihoterapijski rad, možete me kontaktirati na piskur.mario@gmail.com