Nedostatak unutrašnjeg reda ispoljava se u subjektivnom stanju koje neki nazivaju ontološkom strepnjom ili egzistencijalnim strahom. U osnovi to je strah od bivstvovanja, osjećanje da život nema smisla i zato nema smisla nastavljati i postojanjem. Povijesni napori ljudske vrste kao da više nemaju nikakvog smisla. Mi smo samo zaboravljene ćestice što plutaju u praznini. Sa svakom godinom koja prolazi u umovima mnoštva povećava se kaos fizičkog kozmosa. Osjećanje da smo zavedeni ili prevareni razumljiva je posljedica samoosvjeśćavanja. Od najranijih dana uslovljavani smo da vjerujemo kako će se za nas pobrinuti povoljna sudbina. Ali, ako zastanemo i razmislimo, razočaranje se vraća, nakon svakog uspjeha postaje jasnije da novac, moć, status i imovina, ni za malo ne doprinose kvalitetu života.

Mihaly Csikszentmihalyi

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s