Sjena Ega

embrace_shadow_self490Jedan od nesvjesnih psihičkih faktora koji Ego ne može kontrolirati je Sjena. Zapravo, Ego je obično nesvjestan da ima Sjenu. Jung je koristio termin Sjena kako bi označio psihološku stvarnost koja je relativno jednostavna za shvaćanje na imaginarnom nivou, ali je kompliciranije razumjeti je na prektičnom i teoretskom nivou. On želi naglasiti snažnu nesvjesnost koju ispoljava većina ljudi. Bilo koji dijelovi osobnosti, koji bi obično pripadali Egu da su integrirani, ali su potisnuti zbog kognitivne ili emocionalne neusaglašenosti, prelaze u Sjenu. Specifični sadržaji Sjene mogu se promijeniti, u zavisnosti od stava ega i toga koliko se on može braniti. Općenito govoreći, Sjena ima nemoralan kvalitet ili kvalitet koji je na “lošem glasu” a sadrži karakteristike osobnosti koje su u suprotnosti sa običajima i moralnim pravilima društva. Ona je druga strana Ega.

Svaki Ego ima Sjenu i to je neizbježno. Prilikom prilagođavanja svijetu, Ego, prilično nevoljno angažira Sjenu za izvršavanje neprijatnih zadataka koje on ne bi mogao izvršiti a da ne zapadne u moralni konflikt. Bez znanja Ega, ove zaštitne i sebične aktivnosti djeluju u tami. Sjena radi poput nekog državnog sistema špijunaže, a državni vrh i ne zna točno što se događa, a zato je u mogućnosti da porekne krivicu. Iako introspekcija donekle može dovesti ove operacije iz Sjene u svijest, mehanizmi odbrane Ega od Sjene obično su toliko djelotvorni da sadržaji Sjene nemogu prodrijeti u njih. U praksi je puno korisnije da pitamo bliske prijatelje ili supružnike da iznesu svoja iskrena zapažanja o tome kako nečiji Ego djeluje iz Sjene nego da vršimo introspekciju.

Ako se volja, izbori i namjere Ega prate dovoljno duboko, dolazimo do carstva tame i hladnoće gdje postaje očigledno da Ego ima moć, u svojoj Sjeni da postane ekstremno sebičan, svojeglav, bezosjećajan i željan kontrole. Ovdje je osoba potpuno egoistična i usmjerena na ispunjavanje osobnih želja koje vode k moći i zadovoljstvu pod svaku cijenu. Ovo srce tame unutar Ega jeste i sama definicija ljudskog zla, onako kako se izražava u mitovima i pričama. Lika Jaga iz Shakespirovog Otela klasičan je primjer. U Sjeni borave svi najveći poznati grijesi. Jung je Frojdovu ideju Ida povezao sa Sjenom.

Ako karakteristike osobnosti Sjene postanu donekle svjesne i integrirane, ta će se osoba razlikovati od prosječnog čovjeka. Većina ljudi ne zna koliko su egocentrični i egoistični i žele izgledati kao da su nesebični i da svoje apetite i zadovoljstva drže pod kontrolom. Ljudi nastoje sakriti takve tragove od drugih i od samih sebe iza fasade koja ih prikazuje kao uviđavne, pažljive, suosjećajne, promišljene i genijalne. Izuzeci od ovih društvenih normi su oni koji su formirali “negativan identitet” – crne ovce koje su ponosne na svoju pohlepu i agresivnost i ponosno pokazuju takve karakteristike u javnosti, dok su u skrivenoj strani, u Sjeni, oni osjetljivi i osjećajni. Drugi izuzeci su oni  koji nemaju što izgubiti, okorjeli kriminalci i sociopate. Neke ozloglašene osobe, kao što su Hitler i Staljin na primjer, stekle su toliko moći da su mogli ugađati svojim zlim strastima do najvećeg mogućeg zamislivog stupnja. Većina ljudi, međutim, sebe smatra pristojnom i ponaša se u skladu s pravilima o tome što je prikladno u njihovim društvenim krugovima, a elemente iz Sjene otkrivaju samo slučajno, u snovima ili kada su izazvani do krajnjih granica. Za njih, strana Ega koja je u Sjeni i dalje radi, ali kroz nesvjesno, manipulirajući okolinom i psihom tako da određene namjere i potrebe budu zadovoljene na društveno prihvatljiv način. Međutim, ono što Ego želi u Sjeni nije nužno loše samo po sebi, a često Sjena, kada se jednom suočimo s njom, nije tako zla kao što zamišljamo.

Ego ne doživljava Sjenu neposredno. Budući je nesvjesna ona se projicira na druge. Kada nekoga uzruja neka posebno egoistična osoba, na primjer, ta reakcija je obično znak da se projicira nesvjesni elemenat iz Sjene. Normalno, ta druga osoba predstavlja “mamac” za projekciju Sjene, pa kod tako jakih emocionalnih reakcija uvijek imamo mješavinu percepcije i projekcije. Psihološki naivna ili osoba koja je otporna na odbrambene mehanizme usmjeriti će se na percepciju i argumentirati za nju,a zanemariti će projekciju. Odbrambena strategija, odbacuje mogućnost korišćenja iskustva kako bi se stekla svijest o karakteristikama Sjene i njihove moguće integracije. Umjesto toga, obrambeni Ego inzistira na osjećaju samoispravnosti i stavlja se u ulogu nevine žrtve i jednostavnog posmatrača. Druga osoba je zlo čudovište, dok se ego osjeća kao nevinašce. Takvom dinamikom se stvara žrtveno janje.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s