Stvaranje Sjene

cage_by_parablev

 

Specifični sadržaji i kvaliteti koji učestvuju u stvaranju ove unutarnje strukture, Sjene, biraju se u procesu razvoja Ega. Ono što Ego – svijest odbaci, postaje Sjena; ono što ona pozitivno prihvati i s čime se identificira, postaje dio nje i Persone. Sjenu karakteriziraju osobine i kvaliteti koji su neusaglašeni sa svjesnim Egom i Personom. Sjena i Persona su elementi strani Egu koje naseljavaju psihu zajedno sa svjesnom ličnošću po kojoj smo sebi prepoznatljivi. Postoji zvanična ili “javna osoba” koju je Jung nazvao Persona i ona se manje – više identificira sa ego – svješću i čini psihosocijalni identitet jednog pojedinca. Ipak, ona je kao i Sjena strana Egu, premda je Ego opušteniji s njom, jer je ona usklađena s društvenim normama i običajima.

Ličnost Sjene je sakrivena od pogleda i pojavljuje se samo u specijalnim prilikama. Svijet je manje – više nesvjestan te osobe. Persona je puno očiglednija. Ona svakodnevno igra ulogu prilagođavanja društvu. Sjena i Persona su kao dva brata ili dvije sestre; jedan je javan , a drugi je skriven i povučen. Oni su studija kontrasta; ako je jedna racionalna, druga je emotivna. Doktor Džekil i mister Hajd, Kain i Abel, Eva i Lilit, Afrodita i Hera – ove osobnosti su takvi parovi. Jedna nadopunjuje drugu – ili joj se češće suprotstavlja. Persona i Sjena su obično potpune međusobne suprotnosti, a ipak su bliske kao blizanci.

Persona je ona osoba kakva mi postajemo zahvaljujući prilagođavanju kulturi, obrazovanju, fizičkom i društvenom okruženju. Jung je ovaj termin posudio iz rimskog kazališta, gdje je Persona bila glumčeva maska. Stavljanjem maske, glumac je preuzimao specifičnu ulogu i identitet u okviru drame, a glas se projicirao kroz izrezan otvor za usta na licu maske.

Ako to pogledamo sa psihološke strane, Persona je funkcionalni kompleks čiji je zadatak da sakrije i da drugima otkrije svjesne misli i osjećaje nekog pojedinca. Kao kompleks, Persona ima značajnu autonomiju i nije pod potpunom kontrolom Ega. Jednom kada uzme tu ulogu glumac izgovara tekst bez razmišljanja, a često i bez puno razumijevanja.

Tipičan primjer, netko vas upita:”Kako ste? i bez puno razmišljanja vi odgovorite: “Dobro, a vi?” Persona čini da sruštveni odnosi teku glatko i ispravlja grubosti koje bi u suprotnom izazvale čuđenje i nelagodnosti u društvu.

Sjena, komplementarno funkcionalan kompleks, je neka vrsta kontrapersone. Sjena se može zamisliti kao podosobnost koja želi ono što Persona neće dozvoliti.

Mefistofeles u Geteovom Faustu je klasičan primjer osobnosti Sjene. Faust je intelektualac kome je sve dosadno, sve je vidio, pročitao je sve važne knjige i naučio sve što je želio znati i sada je ostao bez energije i želje da živi. On je depresivan i razmišlja o samoubojstvu, kada se iznenada pojavi pas koji se pretvori u Mefista. Mefistofel nagovori Fausta da napusti svoj dosadašnji život i da otiđe u svijet zajedno s njim, da iskusi svoju drugu stranu, svoju čulnost. On upoznaje Fausta s njegovim inferiornim funkcijama, čulima i osjećajima i sa uzbuđenjima do tada neproživljenog seksualnog života. To je strana osobnosti koju njegova Persona profesora i intelektualca nije dozvoljavala. Pod vodstvom Mefistofela, Faust prolazi kroz ono što Jung naziva enanciodromija, preobrazba karaktera u suprotni tip osobnosti. On prihvaća Sjenu i jedno vrijeme se identificira s njenom energijom i kvalitetima.

Egu koji se identificirao s Personom i s njenim usvojenim vrijednostima i kvalitetima , Sjena smrdi na trulež i na zlo. Mefistofel je otjelotvorenje zla – čista, svjesna i namjerna destruktivnost. Ali susret sa Sjenom utječe i na Faustov preobražaj. On pronalazi novu energiju, njegova dosada nestaje i on se upušta u pustolovine koje će mu na kraju pružiti potpunije životno iskustvo. Problem integriranja Sjene je moralni i psihološki problem najteže vrste. Ako neka osoba u potpunosti izbjegava Sjenu život joj je prikladan ali nepotpun. Otvaranjem prema iskustvima Sjene, osoba postaje djelomično nemoralna, ali ostvaruje veći stupanj cjelovitosti. To je ugovor s vragom. To je Faustova nedoumica i bitni problem ljudskog postojanja!

Advertisements

Jungova misao

images

“Nije čudo što je kopanje po našoj duši najprije neka vrsta kanalizacionog poduhvata. Samo je veliki idealista kao Frojd mogao cjelokupno životno djelo posvetiti tom prljavom poslu. Nije on prouzrokovao taj loš zadah, već svi mi, koji smo se ponašali tako čisto i pristojno, i to iz najčistijeg ignoriranja i najgrublje samoobmane. Tako naša psihološka znanost poznanstvo s našom dušom započinje naročito s onog najneprijatnijeg kraja, naime, upravo onog koji ne bismo htjeli da vidimo”

C.G.Jung

Čovjek i beskonačno

a48c6e614fc7f2187c1c47374d5b0519

Presudno pitanje za čovjeka je sljedeće: Je li povezan s nečim beskonačnim ili nije? To je vrlo bitno pitanje njegova života. Znamo li da je samo ono što je beskonačno uistinu važno možemo izbjeći usmjeravanje našega zanimanja ka beznačajnostima i svim vrstama ciljeva koji nemaju stvarnu važnost. Tako, primjerice, zahtijevamo od svijeta da nam oda priznanje za osobine koje smatramo vlastitim posjedom: za našu darovitost ili ljepotu. Što čovjek pridaje više važnosti lažnom posjedu i što je manje osjetljiv za ono što je bitno, to je manje zadovoljan sa svojim životom. Osjeća se ograničenim jer ima ograničene ciljeve, što ima za posljedicu zavist i ljubomoru. Ako shvatimo i osjetimo da smo ovdje u ovom životu, već povezani s beskonačnim, želje i stajališta se mijenjaju. U krajnjoj liniji, mi nešto vrijedimo samo zato što utjelovljujemo ono što je bitno, a ako to ne utjelovljujemo uludo smo potrošili život. U našim odnosima  s drugim ljudima također je ključno pitanje je li u tom odnosu izražen element bezgraničnosti.

Osjećaj za beskonačnost može se međutim, postići samo ako imamo u vidu ono što je najviše. Najveće ograničenje za čovjeka je njegovo “ja”, što se očituje u doživljaju: “Ja sam samo to!” Samo svijest o našoj skučenoj zatvorenosti u same sebe čini vezu s bezgraničenošću nesvjesnog. S tim uvjerenjem doživljavamo sebe istodobno ograničenima i vječnima. Spoznamo li da smo u svojoj osobnoj kombinaciji jedinstveni – ali istodobno i ograničeni – također dobivamo moć da postanemo svjesni beskonačnog!

C.G.Jung

Sjena Ega

embrace_shadow_self490Jedan od nesvjesnih psihičkih faktora koji Ego ne može kontrolirati je Sjena. Zapravo, Ego je obično nesvjestan da ima Sjenu. Jung je koristio termin Sjena kako bi označio psihološku stvarnost koja je relativno jednostavna za shvaćanje na imaginarnom nivou, ali je kompliciranije razumjeti je na prektičnom i teoretskom nivou. On želi naglasiti snažnu nesvjesnost koju ispoljava većina ljudi. Bilo koji dijelovi osobnosti, koji bi obično pripadali Egu da su integrirani, ali su potisnuti zbog kognitivne ili emocionalne neusaglašenosti, prelaze u Sjenu. Specifični sadržaji Sjene mogu se promijeniti, u zavisnosti od stava ega i toga koliko se on može braniti. Općenito govoreći, Sjena ima nemoralan kvalitet ili kvalitet koji je na “lošem glasu” a sadrži karakteristike osobnosti koje su u suprotnosti sa običajima i moralnim pravilima društva. Ona je druga strana Ega.

Svaki Ego ima Sjenu i to je neizbježno. Prilikom prilagođavanja svijetu, Ego, prilično nevoljno angažira Sjenu za izvršavanje neprijatnih zadataka koje on ne bi mogao izvršiti a da ne zapadne u moralni konflikt. Bez znanja Ega, ove zaštitne i sebične aktivnosti djeluju u tami. Sjena radi poput nekog državnog sistema špijunaže, a državni vrh i ne zna točno što se događa, a zato je u mogućnosti da porekne krivicu. Iako introspekcija donekle može dovesti ove operacije iz Sjene u svijest, mehanizmi odbrane Ega od Sjene obično su toliko djelotvorni da sadržaji Sjene nemogu prodrijeti u njih. U praksi je puno korisnije da pitamo bliske prijatelje ili supružnike da iznesu svoja iskrena zapažanja o tome kako nečiji Ego djeluje iz Sjene nego da vršimo introspekciju.

Ako se volja, izbori i namjere Ega prate dovoljno duboko, dolazimo do carstva tame i hladnoće gdje postaje očigledno da Ego ima moć, u svojoj Sjeni da postane ekstremno sebičan, svojeglav, bezosjećajan i željan kontrole. Ovdje je osoba potpuno egoistična i usmjerena na ispunjavanje osobnih želja koje vode k moći i zadovoljstvu pod svaku cijenu. Ovo srce tame unutar Ega jeste i sama definicija ljudskog zla, onako kako se izražava u mitovima i pričama. Lika Jaga iz Shakespirovog Otela klasičan je primjer. U Sjeni borave svi najveći poznati grijesi. Jung je Frojdovu ideju Ida povezao sa Sjenom.

Ako karakteristike osobnosti Sjene postanu donekle svjesne i integrirane, ta će se osoba razlikovati od prosječnog čovjeka. Većina ljudi ne zna koliko su egocentrični i egoistični i žele izgledati kao da su nesebični i da svoje apetite i zadovoljstva drže pod kontrolom. Ljudi nastoje sakriti takve tragove od drugih i od samih sebe iza fasade koja ih prikazuje kao uviđavne, pažljive, suosjećajne, promišljene i genijalne. Izuzeci od ovih društvenih normi su oni koji su formirali “negativan identitet” – crne ovce koje su ponosne na svoju pohlepu i agresivnost i ponosno pokazuju takve karakteristike u javnosti, dok su u skrivenoj strani, u Sjeni, oni osjetljivi i osjećajni. Drugi izuzeci su oni  koji nemaju što izgubiti, okorjeli kriminalci i sociopate. Neke ozloglašene osobe, kao što su Hitler i Staljin na primjer, stekle su toliko moći da su mogli ugađati svojim zlim strastima do najvećeg mogućeg zamislivog stupnja. Većina ljudi, međutim, sebe smatra pristojnom i ponaša se u skladu s pravilima o tome što je prikladno u njihovim društvenim krugovima, a elemente iz Sjene otkrivaju samo slučajno, u snovima ili kada su izazvani do krajnjih granica. Za njih, strana Ega koja je u Sjeni i dalje radi, ali kroz nesvjesno, manipulirajući okolinom i psihom tako da određene namjere i potrebe budu zadovoljene na društveno prihvatljiv način. Međutim, ono što Ego želi u Sjeni nije nužno loše samo po sebi, a često Sjena, kada se jednom suočimo s njom, nije tako zla kao što zamišljamo.

Ego ne doživljava Sjenu neposredno. Budući je nesvjesna ona se projicira na druge. Kada nekoga uzruja neka posebno egoistična osoba, na primjer, ta reakcija je obično znak da se projicira nesvjesni elemenat iz Sjene. Normalno, ta druga osoba predstavlja “mamac” za projekciju Sjene, pa kod tako jakih emocionalnih reakcija uvijek imamo mješavinu percepcije i projekcije. Psihološki naivna ili osoba koja je otporna na odbrambene mehanizme usmjeriti će se na percepciju i argumentirati za nju,a zanemariti će projekciju. Odbrambena strategija, odbacuje mogućnost korišćenja iskustva kako bi se stekla svijest o karakteristikama Sjene i njihove moguće integracije. Umjesto toga, obrambeni Ego inzistira na osjećaju samoispravnosti i stavlja se u ulogu nevine žrtve i jednostavnog posmatrača. Druga osoba je zlo čudovište, dok se ego osjeća kao nevinašce. Takvom dinamikom se stvara žrtveno janje.

Uvod u pojmove Persone i Sjene

31602-maskJungovo rano zapažanje da se psiha sastoji od puno dijelova i centara svijesti kasnije je razvijeno u teorijske pretpostavke. U tom unutarnjem univerzumu ne postoji samo jedna planeta, već čitav planetarni sistem i više. Možemo govoriti o tome da ljudi imaju jednu osobnost, ali u biti ona se sastoji od skupa podosobnosti. Jung je ovo opširnije objasnio. Postoji ego kompleks; zatim postoji mnoštvo nižih osobnih kompleksa, od kojih su kompleks majke i kompleks oca najznačajniji i najsnažniji; također nalazimo puno arhetipskih predstava i konstelacija. U određenom smislu, mi smo izgrađeni od različitih potencijalno suprotstavljenih stavova i uvjerenja, a oni lako mogu zauzeti položaje jedan nasuprot drugome,skloni su sukobu, što dovodi do stvaranja neurotičnih osobnosti. Par ovih suprotstavljenih podosobnosti su persona i sjena. One su komplementarne strukture i postoje u svakoj razvijenoj ljudskoj psihi. Obje su nazvane po konkretnim objektima iz perceptivnog iskustva. Sjena je naša predstava koja klizi za nama dok hodamo k svjetlosti. Persona, njena suprotnost, dobila je ime po latinskoj riječi za glumačku masku koja se koristila u kazalištima stare Grčke. To je lice koje stavljamo kada se susrećemo s društvom oko nas.

Na početku života, osobnost je jednostavno neizdiferencirano jedinstvo. Ona je uniformirana i više potencijalna nego realna, cjelovita je. S razvojem ova cjelina postaje izdiferencirana i razdvoji se na dijelove. Nastaje ego – svijest i dok raste za sobom ostavlja veliki dio cjeline Jastva u onom što sada postaje “nesvjesno”. Nesvjesno tako postaje strukturirano kao niz materijalnih skupova oko imaga, internalizacija i traumatičnih iskustava da bi izgradilo podosobnosti, komplekse. Kompleksi su autonomni i pokazuju vlastitu svijest. Oni također vežu određene količine psihičke energije i imaju vlastitu volju.