Projekcija kompleksa na druge osobe

Sada dolazimo do izuzetno važne teme a to je projekcija vlastitih kompleksa na druge ljude. To je jedan, usudio bih se reći od glavnih čimbenika koji može pokvariti naše odnose.

Kompleksi kada postanu konstelirani mogu se manifestirati u dva smjera. Prvo kroz osobne snove i fantazije. Zbog toga se jungova analitička psihologija posebno bavi analizom snova i osobnih fantazija. Drugi način konsteliranja kompleksa je na druge ljude, na koje projiciramo vlastite komplekse. No, prvo moramo razmotriti što zapravo projekcija znači. Projekcija je kada nešto što se tiče nas pripisujemo nekom drugome (često s ciljem da se toga nesvjesno oslobodimo). Npr. “Izgledaš mi uzrujano večeras”, ova izjava možda skriva našu vlastitu nervozu i nelagodu ili “Siguran sam da ćeš reći upravo to …….”. Tako drugima često pripisujemo naša vlastita emocionalna stanja, želje i strahove a da toga nismo niti svjesni. Ipak, zdrava projekcija nam omogućava da razumijemo drugu osobu, da predvidimo njeno ponašanje i da obogatimo odnose s drugima npr. “Pokloniću joj ovo, mislim da će je to razveseliti”.

Lijepi primjer projekcije vlastitog kompleksa manje vrijednosti može biti: “izgledaš mi danas tako jadno i umorno”. Naravno ako se ovaj kompleks stalno projicira na druge ljude on će vremenom pokvariti naše odnose, donijeti nesporazume, uzajamne loše emocije itd.

Često se konstelirani kompleks aktivira kroz situaciju stare životne teme s poznatom izrekom “meni se to uvijek događa”. Osobno sam tijekom svoje prakse radio s osobama koje npr. ulaze iz jedne za njih nepovoljne ljubavne veze u drugu, sa sličnim obrascima ponašanja, sa sličnim problemima koje uočavaju u ponašanju između sebe i partnera. Ili, stalno ponavljanje mobinga na poslu, čak i kroz dva ili tri nova radna mjesta. U osnovi to je konstelacija uvijek istoga kompleksa uz osnovni afekt, poput bijesa ili straha tj. uz prisutnost pretjeranih reakcija i emocija na određenu životnu situaciju. Budući da kompleks zasjenjuje našu svjesnu prosudbu ili našu svijest – to je nešto što ne možemo kontrolirati putem našeg ega ili volje. Kao posljedica se može javiti i osjećaj vlastitog srama. Jung je govorio da što je kompleks veći to je utjecaj naše volje manji. Svaki kompleks se u kraćem ili u dužem vremenskom roku potisne u nesvjesno, ali ako se ne rješava tada uz prisustvo adekvatne asocijacije ponovno bude doveden u svjesno, a mi ga prepoznajemo ili u drugim ljudima ili u svojim vlastitim sumnjama, nezadovoljstvima ili strahovima!

Advertisements

Erupcija kompleksa

Erupcija kompleksa se događa kada kompleksi iz područja nesvjesnog izbiju u svijest te na taj način zaposjednu funkciju Ega. Slikovito to možemo predstaviti u obliku vulkana. Naši kompleksi npr. kompleks manje vrijednosti, kompleks autoriteta, kompleks ljubavnog odnosa, roditelja itd. leže prikriveni u nesvjesnom tj. u unutrašnjosti vulkana. Oni postaju probuđeni ili konstelirani uz pomoć asocojacija iz naše okoline. Recimo imamo situacija da nam šef na poslu kaže kako se moramo više potruditi ili da nešto nismo dobro napravili. Tada, odjednom postanemo preplavljeni negativnim emocijama, ljutnjom, bijesom, nezadovoljstvom, potrebom za promjenom posla, nervozom itd. Možemo reći da su naši kompleksi eruptirali i zaposjeli naše svjesno razmišljanje što se može manifestirati u obliku dekoncentracije, činjenja grešaka, smušenosti, plača, želje da nešto bacimo ili udarimo itd. Kompleksi su “erupcijom” pokazali svoju snagu i na neki način postali vidljivi ali možda neosvješteni, pogotovo u situaciji kada krivimo šefa za svoje emotivno stanje.

Često imamo situacije kada konstelirani kompleksi preuzmu našu ego  – svijest, koja bude obmanuta nesvjesnim sadržajima te se javlja “acting out” ili odigravanje. Tada ljudi postanu nesvjesni o tome što se odigrava, i često govore da su jednostavno “tako raspoloženi”.

Ipak, kompleksi nužno ne predstavljaju inferiornost pojedinca, već ukazuju na neobjedinjeno, neasimilirano, konfliktno, o prepreci ali možda i o poticaju za veća ostvarenja, na nove migućnosti koje vode uspjehu. Zato komplekse možemo svrstati u zdrave komplekse i u bolesne. Zdravi kompleksi predstavljaju motivaciji za daljnji razvoj na putu individuacije a bolesni kompleksi ukazuju na nemogućnost svijesti da se s njima izbori. U svakom slučaju kompleksi su “čvorišta” duševnog života, s njihov nedostatak dovodi do zastoja duševne aktivnosti. Dokle god posjedujemo komplekse mi u sebi imamo “nedovršene stvari” ili slabe točke koje moramo riješiti i preobraziti.

Struktura Kompleksa

Za komplekse se kaže da se sastoje od jezge i od konsteliranih asocijacija. Jezgra kompleksa sastoji se od predstave ili psihičkog traga izvorne traume  te od pripadajućeg arhetipa. Objasnimo ovo na primjeru: Osoba je imala u djetinjstvu bolno iskustvo s majkom, recimo da je bila fizički kažnjavana. Znači prvo imamo kolektivni arhetip majke kao temelj nastanka kompleksa te bolno psihičko iskustvo majke – to je jezgro kompleksa. Dotični kompleks će vremenom rasti kroz konstelirane asocijacije npr. pomisao na majku, razgovor s majkom, slušanje o tuđim odnosima s majkom, potom kroz ženske osobe, kroz djevojku, bračnu partnericu itd. Tako da mreža asocijacija vremenom sve više raste i širi se.

Da bi kompleks nastao on obavezno mora imati pripadajući arhetip, te traumu kao nosioca emocija. Sa energetskog stanovišta, svaki kompleks u sebi zarobljava veću ili manju količinu psihičke energije te s vremenom postaje čvrsta, zamrznuta energetska struktura. Rad na kompleksima vrši se putem psihoterapije u kojoj se u koplempleks recimo majke “ugrađuje” novi psihički  materijal koji će omogučiti da osoba stekne povoljniju sliku majke. Također, oslobađa se i unutar kompleksa zarobljena energija koja nam ovako oslobođena može poslužiiti kao pomoć u procesu individuacije, samospoznaje kao i za kreativniji način života.